Amfetamin

Amfetamini su često prva droga koju upotrebljavaju mladi jer ih uzimaju da bi povećali živahnost i osjećali se puni samopouzdanja.

Amfetamin

Sastav

Amfetamini su velika grupa supstanci koje su međusobno kemijski srodne, ali izazivaju različite efekte. Gotovo sve supstance iz ove grupe imaju neku medicinsku primjenu, ali na ilegalnom tržištu najčešće se pojavljuju amfetamin (kao prah amfetamin sulfata) i metamfetamin (kao prah metamfetamin klorida).

Postoje tri grupe amfetamina i njemu srodnih supstanci:
- glavni amfetamini:amfetamin, dekstroamfetamin, metamfetamin, metilfenidat, pemolin
- amfetaminu slične supstance:efedrin, fenilpropanolamin, khat I metkatinon (krank)
- sintetički amfetamin (klasificiran kao halucinogen):ekstazi (MDMA 'Adam' I MDAE 'Eva')

Amfetamini su sintetički stimulansi središnjeg živčanog sustava i uzrokuju znatne promjene mentalnih funkcija i ponašanja. Najčešći oblik amfetamina na ulici je amfetamin sulfat, bijeli prah čija čistoća varira (obično između 6 i 10%). Metamfetamin se dobiva preradom efedrina ili pseudoefedrina, koji se koriste kao lijek.

Ulični nazivi

Speed, brzo, brzina, zoc.

Načini uzimanja

Najčešće se konzumira ušmrkavanjem, ali može i gutanjem, pušenjem ili intravenozno. Intravenozna upotreba je vrlo opasna uslijed povećanog rizika od predoziranja ili od inficiranja korištenjem zajedničke igle.

Djelovanje

Obje supstance (amfetamin i metamfetamin) istog su načina djelovanja i razlikuju se jedino u dužini i snazi efekata, gdje je metamfetamin jačeg djelovanja od običnog amfetamina. Djelovanje počinje 15-30 minuta nakon uzimanja, a traje nekih 4-6 sati, iako se djelovanje može proširiti i do 24 sata.

Djeluje stimulirajući oslobađanje dopamina i drugih psihoaktivnih supstanci u mozgu. Efekti ovise o količini, načinu uzimanja, toleranciji i okolnostima u kojima se droga uzima. Osoba pod djelovanjem speeda postaje dobro raspoložena, stalno je u pokretu i živo gestikulira, ima osjećaj da sve može, seksualno je hiperaktivna, čula su joj izoštrena, a sve radnje izvodi ubrzano zbog čega je i nastao naziv speed.

Male doze smanjuju apetit, povećavaju znojenje i krvni tlak, ubrzava se kucanje srca i šire zjenice. Osoba pod djelovanjem amfetamina osjeća se nemirno, uznemireno i čudljivo, ponekad i zlovoljno.

Veće doze pojačavaju efekte, a osoba postaje sve više uzbuđena, govorljiva i proživljava lažni osjećaj samopouzdanja ili nadmoćnosti; može se ponašati i na bizaran način; neki postaju agresivni i neprijateljski raspoloženi. Veće doze mogu izazvati suhoću usta, povišenu tjelesnu temperaturu, znojenje, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu, proljev ili zatvor i gubitak apetita. Detekcija u mokraći moguća je kod amfetamina 8 do 24 sata od upotrebe.

Posljedice uzimanja

Velike doze amfetamina mogu uzrokovati crvenilo, bljedilo, brz i nepravilan rad srca, drhtanje, grčenje, gubitak koordinacije, nekontrolirane pokrete i fizički kolaps. Injektiranje amfetamina izaziva nagli porast krvnog tlaka koji može uzrokovati moždani ili srčani udar ili porast temperature.

Narušena ravnoteža dopamina u mozgu uzrok je jake depresije do koje dolazi nakon prestanka djelovanja amfetamina, mnogo jače nego što je to slučaj kod npr. ecstasyja. Tek djelomično stvar popravlja dubok san u koji osoba pada nakon djelovanja, ali nesanica i depresija mogu potrajati tjednima.

Dugoročna upotreba može dovesti do pothranjenosti i pomanjkanja vitamina, kožnih poremećaja, čireva, nesanice, impotencije, gubljenja težine i depresije. Postoji opasnost od poremećaja u radu bubrega, pluća i jetre, imunitet je smanjen, a povećana je mogućnost moždanog ili srčanog udara.

Često uzimanje velikih količina uzrokuje oštećenja mozga koja za posljedicu imaju teškoće u procesu govora i mišljenja. Kod uzimanja velikih količina amfetamina u dužem razdoblju može se razviti amfetaminska psihoza, mentalni poremećaj sličan paranoidnoj shizofreniji, koji se manifestira kroz obmane, halucinacije i paranoje. Simptomi amfetaminske psihoze nestaju obično nekoliko tjedana nakon prestanka uzimanja droge.
 

Simptomi

Znakovi koji upućuju da osoba koristi speed:
•    ako je pod djelovanjem supstance, promjena ponašanja u smjeru neobične aktivnosti, čini se da osoba sva pršti od snage, što joj inače nije svojstveno, od nje se u društvu odjednom ne može doći do riječi, iz nje zrači nekakva neobična i snažna energija
•    promjena uobičajenog izraza lica, oči plamte, zbog proširenja zjenica oči se čine tamnijim nego inače
•    ako je osoba nedavno uzela ecstasy ili speed - škrgutanje zubima i iskrivljene „grimase“
•    promjena uobičajenih gesti, i to tako što osoba stalno češka nos, trlja ga, šmrkće, a koža oko nosa je vrlo crvena, ponekad i krvava
•    promjena navika u jelu i spavanju, i to u smislu da se čini kako se osobi nikad ne spava, kako nikad nije umorna, te da joj hrana gotovo i ne treba, čime se često hvali i odaje sebi priznanje
•    obilno znojenje, neugodan miris, drhtanje ruku, suhoća usta, euforija, nesanica, razdražljivost, gubitak apetita, fizičko propadanje, gubitak samokontrole, agresivno ponašanje, sklonost suicidu.

Povijest

Amfetamin je prvi put sintetiziran u Njemačkoj 1887., a Zapad ga je upoznao kao legalni lijek. Tijekom 1930-ih započelo se s masovnom sintezom amfetamina, a 1932. počinje se prodavati pod imenom Benzedrine, kao inhalator za tretiranje začepljenosti nosa, kod astmatičara, ali i za običnu prehladu. Promovira se s ogromnim entuzijazmom i tvrdi da ima mnogo kliničkih primjena, od liječenja migrene, epilepsije, sve do grčeva i visokog krvnog tlaka. Najčešće se daje kao antidepresiv i stimulans, ali i kao sredstvo za smanjenje apetita i mršavljenje, a često se koristi i za liječenje ovisnosti o skoro svim tada poznatim drogama.

Uskoro se otkriva pozitivni učinak amfetamina kod hiperaktivne djece s teškoćama u koncentraciji, a u terapiji tog poremećaja još se i danas koristi (procjenjuje se da je 1997. godine u SAD-u 2,5 milijuna djece dobivalo Ritalin, lijek s amfetaminskom bazom). Iako su mnogi proizvodi koji se baziraju na amfetaminima zabranjeni do kraja 1950-ih, ostaje nekoliko rupa u zakonu: u SAD-u, metamfetamin (prvi put sintetiziran u Japanu 1919.), nije zabranjen, a amfetamini se i dalje lako mogu nabaviti sve do 1970. i novog, restriktivnijeg zakona.

Sa širenjem legalne primjene amfetamina rasla je i njihova zloupotreba, posebno nakon sve restriktivnijih zakona. Danas se amfetamin u medicini koristi isključivo za liječenje poremećaja u koncentraciji kod djece (ADHD: attention-deficit hyperactivity disorder) i pri liječenju narkolepsije, bolesti koja izaziva iznenadne napadaje dubokog sna.