Recidiv
Recidiv je sastavni dio oporavka i mnogi ovisnici imaju više recidiva tijekom oporavka prije nego što uspostave dugotrajnu apstinenciju. U slučaju recidiva, važno je da nastave sa započetim tretmanom te da njihove obitelji i dalje odlaze na grupe samopomoći ili na neki drugi oblik savjetovanja i podrške.
Treba raditi zajedno na problemu recidiva. Ovisnici često imaju jaku grižnju savjesti zbog poriva (crva) koji ih tjera da uzmu drogu i/ili piju alkohol i jako je važno da imaju podršku obitelji i drugih njima bliskih osoba. Važno je i da njihovi najbliži utječu na njih kako bi izbjegli razne raskalašene tulume, partye i slično. Dakle, da sudjeluju u predviđanju rizičnih situacija te ih i lakše zajedno izbjegavaju.
Recidiv je moguć i u dobrim i pozitivnim periodima apstinencije. Osobe se osjećaju mnogo bolje, zdravije i raste im samopouzdanje te misle kako su „izliječeni“. Ovo je opasna zamka jer uslijed svog dobrog stanja vjeruju da opet mogu početi kontrolirano uzimati drogu i/ili alkohol. Budući da je svijest ovisnika promijenjena u odnosu na psihoaktivne tvari, nemoguće je postići efekt te ugode kao jednom davno, na samom početku eksperimentiranja.
U slučaju da se recidiv dogodi, najvažnije karike su ljudi iz struke specijalizirani za problem ovisnosti i osobe koje su uspostavile dugotrajnu apstinenciju. Oni mogu pomoći ovisniku da obuzda osjećaje (potrebe za ugodom droge i/ili akohola, grižnje savijesti zbog samog recidiva i sl.), fokusira se na stvarnost i iskoristi podršku ljudi oko sebe kako bi ponovno uspostavio apstinenciju.
Učimo iz recidiva. Okidači koji pokreću mehanizme recidiva mogu biti od koristi kako bi se lakše prepoznali ostali problemi i okolnosti koji do njih dovode. Na taj način ih je lakše prepoznati i spriječili u budućnosti.
